Radnici organizirali masovni skup potpore Todoriću: „Sami ćemo platiti dugove i raditi dvije smjene za duplo manju plaću“

Radnici organizirali masovni skup potpore Todoriću: „Sami ćemo platiti dugove i raditi dvije smjene za duplo manju plaću“

Požrtvovnosti konzumovih radnika, čini se, jednostavno nema kraja. Po tko zna koji put još su jednom dokazali kako će učiniti doslovno sve kako bi se i ova kriza prelomila preko njihovih junačkih pleća, a ne onih sirotog Gazde. Kao da se nalaze na nekom sjevernokorejskom skupu potpore dragom Vođi, mnogi su pali u trans i na sam spomen Todorića, a najgorljiviji od njih plakali su kao kišna godina jer nisu učinili još i više kad su za to imali prilike.

– Možda do svega ovog uopće ne bi došlo da sam… da sam samo na vrijeme prodao onu jedinu nekretninu u kojoj živim s nezaposlenom ženom, nepokretnom tetraplegičnom majkom i šestero maloljetne djece, i dao sav novac Gazdi da plati dobavljačima barem dio duga. Možda da sam to napravio, možda bi sad sve bilo u redu, možda Gazda ne bi bio zabrinut, a mi bismo možda nastavili sretno dalje živjeti u kartonskoj kutiji ispod nekog mosta. Ovaj sat… Ovim lažnim Rolexom mogao sam onim OPG-ovcima iz Slavonije otplatiti barem četiri tuceta jaja. Ovaj auto… Ovim polovnim Golfom iz 1987. mogao sam Gazdi pomoći otplatiti barem 16 kilograma onih neplaćenih neretvanskih mandarina još od pretprošle godine. Više.. Jednostavno sam morao učiniti više – jaukao je kao pomahnitala baba narikača voditelj skupa, Mate Kapović.



Kad se malo primirio, nastavio je preko megafona svoj ubojiti monolog.

– Ako su se sve ove krize u zadnjih 50 godina prelamale preko naših leđa, zašto se ne bi i ova!? Ljudi dragi, pa Gazda nije naučen na stresan život, mi jesmo! Njemu je ovo sve novo, nama je to odavno već svakodnevica. Pa zašto onda da jedan takav veliki čovjek pati i sekundu dulje kad mu nas 20 000 može olakšati život!? Eto, baš sam jučer pričao s njim, a on se požalio da od brige za koncern nije mogao popiti ni gutljaja svog omiljenog vina, Romanee-Contija. Zamislite, čovjek otvori bocu vrijednu skoro stotinjak tisuća kuna, a onda zbog stresa ne može uživati u njoj!? Pa kako da mu onda ne pomognemo!? Kako, pitam ja vas, kako!? Na kraju krajeva, kakvi bismo mi to bili ljudi kad bismo dozvolili da se ta agonija i dalje nastavi?!? Nikakvi, eto kakvi. Sve za Gazdu, Gazdu ni za što! – nastavio je dalje, na sveopće oduševljenje okupljenog mnoštva, bez kraja i konca plačnim glasom jaukati kao da hoda po dasci načičkanoj hrđavim čavlima, Gazdin omiljeni udarnik, gospodin Kapović.

Leave a Comment