Neočekivani uspjeh hrvatskog filma: „Braća po plagijatu“ nominirana za Oscara u čak šest kategorija

Neočekivani uspjeh hrvatskog filma: „Braća po plagijatu“ nominirana za Oscara u čak šest kategorija

Fascinantno, očaravajuće, maestralno… Samo su neki od epiteta kojima je strani tisak ispratio novo čedo hrvatske kinematografije na dalek put u kolijevku demokracije.

Mnogi mediji već su ga prozvali i najboljim filmom s neengleskog govornog područja u povijesti celuloidne umjetnosti, a magazin Time ga je zbog svoje monumentalnosti nazvao „Građaninom Kaneom 21. stoljeća.“

Za sve one koji su proteklih godinu dana živjeli pod mlinskim kamenom, napominjemo kako je ovo neupitno remek-djelo hrvatske filmske baštine režirao najveći hrvatski redatelj, Jakov Sedlar, od kojeg nakon ove uspješnice svakako očekujemo i druga dva nastavka kultne Gospe kako bi se napokon, nakon sušne 22 godine mukotrpnog iščekivanja, kroz poslovičnu triologiju konačno završila fascinantna saga o vidiocima i ranojutarnjim Gospinim ukazanjima iza stoga sijena ili traktorske prikolice, a našoj najpoznatijoj rukometnoj zaštitnici na taj naj način odao zasluženi omaž za sudjelovanje u svim teško izvojevanim sportskim pobjedama.

Sama premisa „Braće po Plagijatu“, za zdravorazumske okvire, apsolutno je suluda i jedino moguća u Hrvatskoj: dva zaljubljenika u plagiranje znanstvenih radova učlane se u jedinu stranku koja tolerira apsolutno svaki oblik krađe – HDZ – preko nje uđu u Sabor gdje su zaštićeni imunitetom od bilo kakvog progona,  a onda koriste apsolutno svaku priliku kako bi nešto ukrali pa makar se radilo i o običnim slovima na još običnijem papiru. Da, dobro ste pročitali. Iako su filmske adaptacije inače sklone pretjerivanju, kako ističe gospodin Sedlar, za ovu to zaista nije bilo potrebe –  sama stvarnost dovoljno je već surova pa bi bilo kakvo hiperboliziranje bilo krajnje neuvjerljivo.




Članovi Akademije naročito su pohvalili prvoklasnu režiju i izvrsnu glumu, koju su proglasili „nevjerojatno autentičnom i gotovo životnom“. Prema pisanju Washington Posta, naročito im se svidjelo Brkićevo konstantno implementiranje teze o sudjelovanju u Domovinskom ratu na bilo kakvo pitanje o plagiranju, što će, ističu kritičari, fantastično proći kod američke konzervativne publike.

Kao glavne minuse ovog iznimnog filmskog ostvarenja, većina kritičara uglavnom navodi jedino nedostatak brzih autiju i golih žena, ali u directors cut verziji trebala bi se naći i kompletna verzija s dvije scene jurnjave u polovnom Golfu do obližnje kopirnice gdje bi neimenovana čedna djevojka, iz samo njoj poznatih razloga, podlegla čarima plagijatorskog dvojca.

Zasad se ime sretnice koja bi se našla u velikim moralnim dilemama da li prvo na kopirnom aparatu raširiti noge jednom, drugom ili obojici istovremeno, još uvijek ne zna, ali zna se da to sigurno neće biti miljenica publike – Tina Katanić. Naime, dotična je odustala od uloge čim je saznala da bi u sceni seksa morala glumiti samo sa spomenutom dvojicom, jer je, citiramo „još s onom trojicom postavila standarde ispod kojih više jednostavno ne ide“.

Leave a Comment