Superljudi iz Sabora: Preživljavaju iz mjeseca u mjesec sa samo 20 000 kn plaće

Superljudi iz Sabora: Preživljavaju iz mjeseca u mjesec sa samo 20 000 kn plaće

Kako u Hrvatskoj živjeti na rubu siromaštva sa svega 20 000 kn mjesečnih primanja, najčešće je pitanje koje si ovih dana, u predasima između kopanja po kantama smeća, postavlja onaj imućniji sloj građana. Ekskluzivno za naš portal, prije sudjelovanja u samoj emisiji, odgovor na to pitanje dao nam je jedan od zastupnika. Zastupnik koji se ni pred kamerama nije libio ispričati apsolutno sve detalje o svojoj otužnoj svakodnevici. Svakodnevici pravog heroja nacije.

– Moj radni dan, kao i dan svakog zastupnika koji imalo drži do sebe, počinje rano ujutro. Dakle, oko dva popodne kad se dobro naspavam – započeo je svoju potresnu životnu priču uvaženi saborski zastupnik i neprikosnoveni intelektualac, Stevo Culej.

– Potom odem do dnevnog boravka, pogledam prema zidu s trofejima da li još na istom mjestu stoji raspelo, tucet Tuđmanovih slika, moje krvave gaće s Velebita, kao i onaj fini komad razbijene ćirilične ploče iz Vukovara. Kad se uvjerim da je sve na svom mjestu, i da preko noći Pupovac nije napravio dar-mar, krenem prema kupaonici. Uredno se obrijem, a onda uključim hidromasažnu kadu. U nju potom ulazim s rječnikom i ponavljam abecedu. Trenutno sam svladao sve do slova P.  Kad svladam sva slova, nakon njih na red dolaze one jako komplicirane jednosložne riječi, a na dvosložne bih mogao prijeći, ako dragi Bog da, već u šestom mjesecu iduće godine – objašnjavao je dalje gospodin Culej tipičan tijek svog radnog dana, a usput nam se, kao pravi akademik, pohvalio i svojom nepresušnom žeđi za znanjem i napretkom.



– Što se tiče mog ručka, on je zbog izrazito skromnih primanja isto takav. Bakalar jedem možda tri put tjedno, kavijar samo vikendom, a tartufe isključivo ponedjeljkom i srijedom. Kad poplatim sve režije i kredite, uplatim standardna dva tjedna skijanja u Schladmingu, uskršnje planinarenje po Andama i ono tradicionalno dvomjesečno ljetovanje na Karibima, jedva mi ostane još 1500 eura mjesečno za puko životarenje. I što točno mogu s tim, pitam ja vas!? Što!?!? Kukat kao i svi ostali – požalio nam se gospodin Culej o nesnosnom životu na rubu egzistencije.

– Sva sreća da nam je, Bog mu dao zdravlja, kolega Stazić otkrio model ljetovanja za sedam kuna, inače bi većina nas, uvjeravam vas, more vidjela možda samo 14 puta godišnje – zaključio je svoju otužnu životnu priču gospodin Culej pa se napokon, točno u 18 h i 49 minuta, zaputio prema Markovu trgu kako bi na vrijeme stigao na večeru sa svojim idolom i čovjekom čiji je nos bio zabijen u dvostruko više guzica nego što dotični ima godina radnog staža – Gordanom Jandrokovićem.

Leave a Comment