Život piše drame: Djevojka morala uzeti godišnji kako bi skinula svu šminku s lica

Život piše drame: Djevojka morala uzeti godišnji kako bi skinula svu šminku s lica

Još jedna nevjerojatna priča dolazi nam iz Samobora – malog grada za velike ljudske tragedije.

Naime, tamo se život 27-godišnje Rebeke Cvetković doslovno preko noći pretvorio u pravu pravcatu noćnu moru. Kako nam je navela uplakana Rebeka, iako je prvotni ovotjedni plan bio otići s prijateljica na more na tjedan dana, sve se izjalovilo kad je jučer navečer shvatila da joj samo za skidanje kompletne šminke neće biti dostatna dva tjedna godišnjeg odmora, već da će gotovo sigurno morati uzeti i nekoliko tjedana bolovanja.

Sve to je kulminiralo slomom živaca i pozivanjem vatrogasaca, policije i cjelokupnog vizažističkog tima iz Shopping kraljice kako bi se pomoglo unesrećenoj djevojci. Valja napomenuti kako je trenutno stambeni objekt Cvetkovićevih pod stalnim policijskim nadzorom, postavljene su trake o zabrani pristupa preko cijelog dvorišta, a policija ne dozvoljava ulaz nikome osim odabranim vizažistima, novinarima i medicinskom osoblju.

Snalažljivi kakvim nas je već Bog dao, uspjeli smo se nekako neopazice infiltrirati u kuću i popričati s roditeljima nesretne djevojke predstavljajući se pritom kao osobni asistenti Boruta Mihalića. Naravno, ne moramo ni napominjati da nas je dočekala komorna atmosfera ravna onoj na prosječnim karminama. U dnevnom boravku zatekli smo slomljene roditelje kako neutješno plaču jer ne znaju na koji način pomoći djetetu.

– Nema ničeg goreg nego kad vam dijete ovako pati, a vi mu ne možete pomoći. Osjećamo se tako bespomoćno. Zašto, Bože, oooo zašto si nam ovo napravio – ridala je, držeći pritom u krilu svoju kriminalno loše našminkanu mezimicu, sa sklopljenim rukama molećivo uprtim prema nebu, Rebekina majka Spomenka, dok joj je otac Žarko za to vrijeme nanosio hladne obloge na čelo tješeći ju kako će sve na kraju ipak biti u redu.

Međutim, da li je tome tako, upitali smo vizažisticu Vlastu Marjanović koja zajedno sa svojim desetoročlanim timom neumorno radi na dugotrajnom procesu uklanjanja dugogodišnjih stvrdnutih slojeva šminke.

– Vidite ovaj ovdje sloj?! E, to vam je najranije iz proljeća 2012. Tad se to nije temeljito očistilo i sad će to bit veliki problem skinut. Pogledajte samo kako je to tvrdo – pokazivala nam je kritično mjesto vizažistica Vlasta, kuckajući pritom po njemu drškom metle, dok je to odzvanjalo kao da udarate letvom po betonskom bloku.

Na trenutak se zamislila pa nastavila:

– Hmm, bojim se da to neće ići bez bušilice i borera. Sva sreća da nas je pozvala danas jer sutra bi već stvarno možda bilo prekasno – stručno nam je objasnila svu alarmantnost situacije ova prekaljena vizažistca.

Ipak, Rebeka se ne predaje i vrlo je optimistična:

– Ma kako sam uspjela izdržati jedno proljeće samo s četiri para štikli, tako ću bome i ovo. A nakon toga ću si istetovirati, kao i pola mojih frendica koje nisu dobile novi Iphone odmah čim je izašao – što me ne ubije, ojačat će me. Na starohebrejskom, naravno. Jer to je sad moderno. I ako ništa drugo, kad vas snađe ovakva tragedija, bar znate kako je onim jadnim gladnim ljudima u Africi. Sad ih u potpunosti razumijem – jaukala je neutješno Rebeka i lijevom rukom brisala suze, dok je desnom tipkala sms dečku Marku „kako je totalni gad što u njezinim najtežim životnim trenucima nije uz nju, već doma igra te glupe igrice.“

Leave a Comment